Lidija Pisačić Stanger nakon stjecanja diplome na Fakultetu za turistički i hotelski menadžment pridružuje se suprugu u vođenju restorana. Nakon dugogodišnjeg poslovanja restorana, odlučuju se za korak više. Tako su 2018. godine na mjestu nekadašnjeg restorana, otvoreni mali, obiteljski hotel, Boutique hotel Acacia te Restoran Štanger. Kako je bilo studirati prije uvođenja Bolonjskog sustava te kako je biti poduzetnica i koje prednosti i mane poduzetništvo donosi sa sobom, Lidija nam otkriva u nastavku.
Studirali ste prije uvođenja Bolonjskog sustava. Možete li nam objasniti kako je tada bilo studirati te navesti glavne promjene u odnosu na Bolonjski sustav?
Nakon završene Hotelijersko turističke škole u Zagrebu, 2002. godine upisala sam Fakultet za turistički i hotelski menadžment, današnji Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Iki. Tada su postojala tri smjera: hotelijerstvo, turistički menadžment i hotelski menadžment. Prema tadašnjem programu, studij je trajao četiri godine. Ispite je i tada bilo moguće položiti kroz kolokvije, a za one koji to nisu željeli ili uspjeli postojala su dva ispitna roka, ljetni i jesenski.
U to vrijeme predavanja su bila obavezna za redovite studente, ali ne u toj mjeri koliko to zahtjeva Bolonjski sustav studiranja. Bilo je više mogućnosti za pronalazak posla uz studiranje. Studiranje po Bolonjskom sustavu uključuje puno više seminarskih radova i radova u grupi za razliku od starijeg programa. Međutim, uz sve te preinake u školovanju, ostao je isti problem. Pojedina predavanja na kojima se i dalje čita samo tekst s prezentacija s puno zastarjelih i teorijskih informacija, a koje su godinama prepisivane iz jedne publikacije u drugu.
„Nedostatak prakse je osnovni problem. Cjelokupni opsežni teorijski dio koji je potrebno naučiti većinom je bespotreban, jer u realnom poslovanju stvari često izgledaju drugačije.“
Je li studiranje na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu bio prvi izbor kod odabira studija ili ipak ne?
S obzirom na završeno srednjoškolsko školovanje izbor ovog fakulteta svakako je bio prvi izbor. Odlazak u novu sredinu i ulazak u samostalan život bilo je dodatno uzbuđenje za mene kao osamnaestogodišnjakinju.
Nakon studija, ostali ste ovdje. Jeste li razmišljali da se vratite kući?
Pripremajući diplomski rad, vratila se ponovna želja za odlaskom u Zagreb. No, neke se stvari jednostavno dogode… Sudbina.
Zajedno sa suprugom vlasnica ste malog, obiteljskog hotela. Jeste li za vrijeme studija razmišljali da postanete poduzetnica ili je to došlo tek kasnije?
Za vrijeme studija živjela sam studentski život bez previše razmišljanja što ću i kako ću nakon stjecanja diplome. Studirala sam, radila, uživala. Udala sam se za poduzetnika i ušla u ugostiteljsku obitelj. Zajedno sa suprugom nastavila sam voditi restoran u Lovranu s dugogodišnjom tradicijom. Otvaranje hotela bio je nekako prirodan slijed događaja, nova stepenica, novi izazov.
Kako je biti poduzetnica? Koje su dobre, a koje loše strane?
Kako je biti poduzetnica? Biti poduzetnica zapravo je jednostavno. Postaviš cilj, posložiš prioritete i planove, a sve ostalo je vrijeme uloženo u trud da do cilja i dođeš.
Svaki zadovoljan gost koji se vraća samo je dodatan vjetar u leđa. Najljepša strana ovog posla i dokaz da trud koji ulažeš nije uzaludan. Međutim, s druge strane, postoji dosta odricanja. Nije bitno je li blagdan, vikend, je li podne ili ponoć. Na raspolaganju moraš biti uvijek.
Smatrate li da je bolje osnovati svoje poduzeće ili raditi za poslodavca? Koje su prednosti i mane oba oblika?
U vlastitom poduzeću nema radnog vremena, uvijek postoje neke nepredvidive situacije, rizici i povećana doza stresa. Osnivanje vlastitog poduzeća je svjesno preuzimanje kontrole nad svojom sudbinom. Prednost je svakako to što radiš ono što voliš i imaš svu slobodu u kreiranju svojih pothvata.
