Mogu li redoviti studenti imati sklopljen ugovor o radu? Što kada poslodavac ne isplati posredniku u propisanom roku iznos za odrađen rad studenta? Zašto zakonom nisu određeni maksimalni tjedni radni sati studenata? Kakva je situacija u drugim državama kada je u pitanju studentski rad? Kako bismo dobili odgovore na ova pitanja, ali i brojna druga koja se tiču studentskog rada, razgovarali smo s asistenticom s Katedre za radno i socijalno pravo pri Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Karla Kotulovski, univ. spec. crim., radi kao asistentica na Pravnom fakultetu, a kao doktorandica bavi se prekarnim radom, odnosno nesigurnim oblicima zapošljavanja.
Razlika ugovora o radu i studentskog ugovora
Kada govorimo o ugovoru o radu, radnik radi nesamostalno, osobno po uputama i pod nadzorom poslodavca, u njegovo ime i za njegov račun stavljajući mu na raspolaganje u određenom radnom vremenu svoju radnu snagu, a poslodavac mu je za obavljeni rad dužan isplaćivati plaću (čl. 7. Zakona o radu). Primjećujemo prisutnost karakterističnih odrednica radnog odnosa poput subordinacije naplatnosti, dobrovoljnosti i osobnog obavljanja rada uključujući nejednakost ugovornih strana.
Studenti obavljaju studentski rad na temelju specifičnog ugovora o obavljanju studentskih poslova koji se sklapa prije početka obavljanja istog između studenta, posrednika (visoko učilište, studentski centar) i poslodavca (čl. 2. st. 4. Zakona o obavljanju studentskih poslova), a koji je u svojoj naravi ugovor o djelu građanskopravne naravi.
„Zakon o radu ne prepoznaje materiju studentskog rada i kategoriju studenta već je riječ o specifičnom ugovoru. Sukladno Zakonu o obavljanju studentskih poslova student je konceptualiziran kao izvođač koji za naručitelja posla (poslodavca) posredstvom Studentskog centra i pod određenim uvjetima visokog učilišta obavlja studentski posao za ugovorenu naknadu uz dodatni uvjet da rad obavlja izvan radnog odnosa.“
Sklapanjem ugovora o obavljanju studentskih poslova ne dolazi do zasnivanja radnog odnosa, što je vidljivo iz pojedinih odrednica radnog odnosa (koje je potrebno analizirati u svakom pojedinačnom slučaju). Prvenstveno u izostanku primjerice subordinacije, odnosno podređenosti radnika u odnosu na poslodavca dok eventualno delegiranje obavljanja posla trećoj osobi studentu nije dopušteno s obzirom na to da je za izvršenje preuzete ugovorne obveze ključna činidba, a ne rezultat rada. Također, izvođač, odnosno student obvezan je prema uputama koje daje poslodavac (naručitelj posla), u skladu s naravi i vrstom posla, osobno obavljati preuzeti posao (čl. 13. Zakona o obavljanju studentskih poslova).
U znanstvenoj literaturi postoji teza da redovito zaposlenje odnosno rad u klasičnom radnom odnosu za vrijeme dok je radnik redoviti student nije protivan pozitivnim pravnim propisima pod uvjetom da postoji stvarna mogućnost izvršavanja preuzetih obveza koje proizlaze, s jedne strane iz radnog odnosa i s druge strane sklopljenog ugovora o studiranju. Odredbe Zakona o obavljanju studentskih poslova su precizne kada isključuju osobe koje su u radnom odnosu (čl. 2.). Mišljenje Ministarstva financija i Ministarstva znanosti i visokog obrazovanja to potvrđuje ističući da je riječ o nespojivim statusima odnosno nemogućnosti koegzistiranja radnog odnosa i studiranja u statusu redovitog studenta.
Studentski rad u praksi poslodavcima ostavlja veliki prostor za zloupotrebu. Naime, studentski rad u većini slučajeva zapravo prikriva klasičan radni odnos. Kako bi se spriječila zlouporaba ugovora o djelu za prikrivanje radnog odnosa, Zakon o radu sadrži zaštitni mehanizam kojim presumira da će se, ako poslodavac sklopi ugovor za obavljanje posla koji prema naravi i vrsti rada te ovlasti poslodavca odgovara obilježjima posla iz radnog odnosa, smatrati da je sklopljen ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno (čl. 10. ZR).
Potrebno je spomenuti Preporuku 198 Međunarodne organizacije rada o radnom odnosu iz 2006. godine koja, iako je neobvezujuća, potiče države članice da uvrste (zakonskim odredbama ili na neki drugi način) dodatne pokazatelje postojanja radnog odnosa. Preporukom se nastoji olakšati utvrđivanje postojanja radnog odnosa i pružiti osobi pripadajuću pravnu zaštitu koju predviđa radno zakonodavstvo te može djelovati preventivno odnosno spriječiti potencijalnu zloupotrebu studentskog rada.
„Važno je istaknuti da je u kontekstu studentskog rada riječ o zakonom dopuštenom prikrivenom radnom odnosu odnosno institucionalnoj pravnoj praznini u zaštiti studenta koja zasigurno signalizira potrebu redefiniranja normativnog okvira.“
U Sloveniji primjerice prema ranije važećem slovenskom ZID-1 (2017) inspektori bi u slučaju kada bi utvrdili sklapanje građanskopravnog ugovora suprotno stavku 2. članka 13. ZDR-1, odlukom privremeno zabranili obavljanje rada radnika do otklanjanja nepravilnosti, ali nisu mogli poslodavcu naložiti sklapanje ugovora o radu s tim radnikom. U takvom je slučaju poslodavac imao mogućnost otkloniti utvrđenu nepravilnost sklapanjem ugovora o radu s osobom koja je rad obavljala na temelju ugovora građanskog prava ili mu otkazati građanskopravni ugovor. Noveliranim ZID-1 čl. 19. st. 2., nakon što utvrdi da je riječ o prikrivenom radnom odnosu, inspektor rada ovlašten je narediti poslodavcu da s istim radnikom sklopi pisani ugovor o radu u roku od tri radna dana od dostave odluke kojom je utvrđeno da osoba ima sklopljen građanskopravni ugovor suprotno čl. 13. st. 2. ZDR-1. Slijedom navedenog zaključujemo da inspekcija rada u Sloveniji ima šire ovlasti s obzirom na to da kao prekršajno tijelo osim otkrivanja prekršaja odlučuje o istima i izriče kazne.
Radno vrijeme studenata
Zakon o obavljanju studentskih poslova ne sadrži odredbe o evidentiranju radnog vremena tijekom obavljanja studentskih poslova kao jedno od temeljnih prava radnika na ograničeno radno vrijeme što je eksplicitan primjer ne provođenja mjere zaštite na radu. Ovakvo uređenje studentskog rada svakako je atraktivno poslodavcima (naručiteljima) koji sve učestalije zapošljavaju studente na radna mjesta koja spadaju u temeljnu djelatnost poslodavca. No, potrebno je uređivanje radnog vremena koje ima za svrhu zaštitu sigurnosti, zdravlja i osobnosti radnika. S druge strane, studenti u Sloveniji imaju ograničenje vremena studentskog rada na osam sati dnevno, odnosno 40 sati tjedno.
„Iako u Zakonu o obavljanju studentskih poslova ne postoji ograničenje radnog vremena polazi se od minimalne satnice kao vrijednosti studentskog rada pri čemu izvođač i naručitelj posla nakon obavljenoga posla prema prethodno potpisanome ugovoru potpisuju izjavu kojom potvrđuju konačan broj sati ili dana obavljanja posla (čl. 11. st. 11.).“
Isplata naknade
Najkasnije 15 dana nakon završetka posla, poslodavac je dužan isplatiti iznos naknade posredniku. U slučaju da poslodavac ne isplati ugovorenu naknadu za obavljeni posao propisana je obveza posrednika zastupati zainteresiranog studenta i poduzimati pravne radnje da se račun naplati od poslodavca te konačno naknada isplati studentu. Na zahtjev posrednika, poslodavac je obvezan dostaviti dokaz o uplati naknade u roku od 15 dana od dana zaprimljene opomene. U slučaju da poslodavac po zaprimljenoj opomeni ne postupi, slijedi daljnji rok od 15 dana u kojem posrednik može pokrenuti postupak prisilne naplate. No, ako sve pravne radnje budu iscrpljene bez pozitivnog ishoda, nastupa solidarna odgovornost posrednika koji će biti dužan isplatiti naknadu studentu iz vlastitih sredstava. Također, Zakon o obavljanju studentskih poslova propisuje uvećanje naknade za slučaj rada u dane državnih blagdana, noću, rad nedjeljom i prekovremeni rad. Izvođač/student ima pravo na 50-postotno uvećanje za takav rad.
Minimalna satnica
Trenutna minimalna satnica za studentski rad iznosi 26,56 kuna. Postavlja se pitanje je li to dovoljno za jednog studenta? No, potrebno je sagledati širi politički, ekonomski i socijalni kontekst studentskog rada i uzeti u obzir glavni cilj ovog instituta, a to jest osiguranje dostupnosti visokog obrazovanja kako bi se dao cjeloviti odgovor na pitanje njegove materijalne isplativosti. Od 1. siječnja 2021. minimalna plaća iznosi 3.400,00 kuna neto, odnosno 4.250,00 kuna bruto.
Povećanje minimalne plaće direktno utječe na minimalnu studentsku satnicu čime je određenim izračunom minimalna naknada za obavljanje studentskih poslova uvećana i trenutno iznosi 26,56 kuna. Riječ je o povećanju i konačno poboljšanju položaja studenta u svijetu rada. Međutim, studenti nemaju ugovorenu mjesečnu plaću već su plaćeni prema broju odrađenih sati.
U ekonomskom smislu, studentski je rad za poslodavce neznatno opterećen poreznim i doprinosnim davanjima u odnosu na rad u okviru radnog odnosa. Drugim riječima, poslodavac za studenta plaća samo 12 % provizije posrednicima te 5,5 % doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti u određenim okolnostima i 0,5 % za zdravstveno osiguranje za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti koji se, usprkos različitim političkim inicijativama ne računa za mirovinski staž te studenti ne stječu druga mirovinska prava.
„Za razliku od Hrvatske, koja ne pridodaje studentski rad zapisima radnog staža, slovensko zakonodavstvo nameće obvezu poslodavcima zaposlenim studentima uplaćivati doprinose za mirovinsko i invalidsko osiguranje te ta razdoblja ulaze u radni staž.“
Studiranje uz rad
Studiranje uz rad fenomen je potaknut gospodarsko-političkim promjenama. U globalnom ekonomskom poretku studiranje uz rad postaje dominantni model odnosno način stjecanja obrazovanja kao osnovnog ljudskog prava koji ima potencijal prevladavati društvene razlike i umanjiti socijalnu isključenost. Različiti čimbenici povećavaju troškove studiranja, a slabljenje socijalne države onemogućuje raznim marginalnim i ranjivim društvenim skupinama pristup, prolazak i završavanje školovanja. Postojećim normativnim rješenjem, ali i zloupotrebom predmetnog instituta studente se maksimalno opterećuje u izvršavanju poslovnih obveza i uskraćuje pristup izborenim zaštitnim odredbama radnog prava s obzirom na to da se često ugovorno nalaze na drugom kraju spektra u odnosu na klasično zapošljavanje na temelju ugovora o radu.
Domaća pravna književnost ističe razliku u motivima zapošljavanja studenata koji ponajviše ovise o imovinskom stanju pojedinca te upozorava na produbljivanje jaza između onih koji rad obavljaju radi stjecanja radnog iskustva i onih kojima je to izvor financiranja studija, ali i egzistencijalno pitanje bez svrhe povećanja konkurentnosti u postojećem radnom okruženju. Zakonodavac je omogućio rad studentima kako bi mogli u nedostatku vlastitih prihoda „pokriti“ troškove visokog obrazovanja. Međutim, rad svakako ne bi smio biti prepreka školovanju što dijelom možemo zaključiti ako usporedimo obrazovne programe redovitog i izvanrednog studenta koji se mogu temeljiti na punoj nastavnoj satnici odnosno predviđati posebno kreiran način izvođenja studija koji pretpostavlja simultano izvršavanje radnih obveza.
„Ako uspoređujemo institut minimalne plaće s pojmom studentske satnice valja uzeti u obzir njihovu svrhu. Minimalna plaća bi svakom radniku u radnom odnosu i uzdržavanim članovima njegove obitelji trebala omogućiti egzistenciju dok svrha pravne regulacije studentskog rada i njegove cijene nije preživljavanje već poboljšanje životnog standarda studenta.“
Porezna olakšica roditeljima
Osobe moraju biti jasno i transparentno upoznate s ograničenjima studentskog rada koje propisuje porezno zakonodavstvo i podzakonski propisi. Studenti su uzdržavani članovi obitelji zbog čega su roditelji kao skrbnici na godišnjoj razini dijelom oslobođeni plaćanja poreza. Odnosno sukladno čl. 14. Zakona o porezu na dohodak, plaćaju manji porezni iznos na studenta kao uzdržavanog člana. Drugim riječima, u odnosu na studenta navedenog kao uzdržavanog člana na poreznoj kartici, roditelj stječe pravo na povrat poreza pod zakonski navedenim uvjetima.
U kontekstu zarade studenta zakonske odredbe propisuju dva bitna praga. Prvi prag se odnosi na predmetnu poreznu olakšicu koju roditelj ostvaruje ako student na godišnjoj razini ostvari prihod manji od 15 000 kuna. U prvi prag ulaze svi oporezivi i neoporezivi primici što uključuje ostvareni neto iznos i bruto iznos ugovora o radu/djelu, kamate na štednju, privatno financirane stipendije te stipendije koje prelaze propisani iznos.
Drugi prag/limit se odnosi na plaćanje poreza na dohodak u slučaju da student u kalendarskoj godini ostvari zaradu veću od 63 000 kuna nakon čega se plaća porez od 20 % i prirez prema mjestu stanovanja. Valja naglasiti da je 2021. godine smanjena stopa oporezivanja porezom na dohodak koja se primjenjuje pri oporezivanju godišnjih dohodaka s 24 % na 20 %.
„Novost od 2019. godine je da stipendije financirane iz javnih izvora više ne ulaze u prvi prag. Slažem se s Hrvatskim studentskim zborom da je ograničenje destimulirajuće, posebice ako uzmemo u obzir rast studentske satnice i zadržavanje postojećeg poreznog limita te rad tijekom turističke sezone kada je povećana potražnja za zapošljavanjem studenata čime se zakonski postavljen prag vrlo brzo može prijeći, a posljedično studenti automatski gube status uzdržavanog člana.“
Studentski rad izvanrednih studenata
Ostvarivanje mogućnosti studentskog rada izvanrednim studentima koji nemaju zasnovani radni odnos ili ne obavljaju samostalnu djelatnost obrta, slobodnog zanimanja i šumarstva ZASP proširena je definicija studenta. Ovakvo postavljeno pozitivno-pravno uređenje svakako izaziva prijepor s obzirom na radni status izvanrednog studenta koji pretpostavlja smanjenje nastavnog opterećenja te izostanak neizravnih potpora poput zdravstvenog osiguranja, studentskog smještaja, troškova prehrane.
Upravo je uvrštavanjem ove kategorije izvanrednim studentima onemogućeno stjecati prava iz mirovinskog osiguranja te se pojavljuje potencijalna opasnost od ugrožavanja prava radnika i prikrivanja radnog odnosa koji se u jeftinijem aranžmanu nastavlja temeljem studentskog ugovora. Sukladno zakonskim izmjenama, student može sklopiti studentski ugovor pod pretpostavkom da je u prethodnoj godini ostvario minimalno 1 ECTS bod čime se dovodi u pitanje smisao i namjera upisivanja studija i formalnog obrazovanja.
„Zanimljiva je argumentacija o gubitku inicijalnog značenja izvanrednog studiranja koje je zbog odgađanja direktne tranzicije iz obrazovanja u svijet rada i većeg interesa za studij u praksi, izgubilo prvotnu definiciju studiranja uz rad i postalo oblik studiranja s plaćanjem školarine za osobe koje su bile prekobrojne za upis prema kvotama financiranja na teret MZO-a.“
Usklađivanje studijskih programa s tržištem rada
Neusklađenost politike obrazovanja i potreba na tržištu rada je strukturni problem Republike Hrvatske te ujedno jedan od ključnih izazova i prioritete Vlade s obzirom na to da osiguranjem kvalitetne radne snage izravno utječemo na razvoj gospodarstva. Samim time omogućujemo veću zapošljivost i bolji socijalni standard građana. Poslodavci upozoravaju kako hrvatski obrazovni sustav jednostavno više ne školuje kadrove za potrebe novog, promijenjenog tržišta zbog čega često preuzimaju obvezu dodatnog obrazovanja/educiranja pripravnika. Netom završeni sveučilišni prvostupnici jednostavno nisu prepoznati na tržištu rada. Kao posljedica, većina mladih, dobrim dijelom i iz socijalnih razloga, odlučuje se nastaviti studij.
„Usklađivanje potreba tržišta rada i obrazovnih programa važan je cilj kako bi se osobama nakon obrazovanja, odnosno stjecanja određene obrazovne kvalifikacije, omogućio brži ulazak na tržište rada, a istovremeno poslodavcima osigurala kvalificirana radna snaga koja posjeduje znanja i vještine koje su im potrebne.“
Važno je stoga da su i fakulteti uključeni i da se poboljša suradnja između svih sudionika uključujući i studente i tržište rada. Iz toga razloga Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci ima Odbor za osiguravanje i unapređivanje kvalitete, a u čijem su godišnjem izvješću prikazani rezultati praćenja zadovoljstva studenata kroz ankete o zadovoljstvu radom nastavnika i nastavnim procesom na razini svakog semestra. Također, prepoznata je potreba poticanja, uvođenja i usavršavanja praktičnih oblika nastave, koja će studente što adekvatnije pripremiti za brži i lakši ulazak na tržište rada. Taj cilj Fakultet već godinama nastoji ostvariti kontinuiranim uvođenjem stručne prakse i tzv. kliničkih predmeta – usavršavanju praktičnih kompetencija i znanja studenata kao i uključivanjem svojih suradnika – renomiranih eksperata i stručnjaka iz svijeta rada i prakse u osmišljavanje programa i izvođenje nastave.
„Cilj stručne prakse je omogućiti studentima primjenu akademskih znanja i vještina u realnom poslovnom okruženju te razvijanje pripadajuće samostalnosti, odgovornosti i kreativnosti potrebne za izvršavanje poslovnih i radnih zadataka u situacijama praktičnog poslovnog djelovanja.“
Pravni fakultet u Rijeci sukladno strateškim odrednicama Sveučilišta u Rijeci, osobiti naglasak stavlja na razvijanje programa cjeloživotnog učenja. Trenutni akreditirani programi Fakulteta su: Pravo u medicini, Ispit za stečajnog upravitelja, Uvod u proučavanje talijanskog prava, Pravo i sport, Pravo u zajednici. Isto tako, potrebno je spomenuti Ljetne škole u organizaciji ili suorganizaciji Pravnog fakulteta u Rijeci: Ljetna škola ljudskih prava u Novom Vinodolskom, MSU Intellectual Property Law Summer Institute, EU Law and Economy Summer School, EU Sports Law, Policy and Diplomacy Rijeka Summer School.
Zakonskim uređenjem studentskog rada svakako se nastojalo kvalitetnije regulirati status studenta na tržištu rada. Međutim, problematika proizlazi iz činjenice da je studentski rad sve češća alternativa uspostavljanju radnog odnosa čime se potiče nepoštena poslovna praksa i dodatno fragmentira tržište rada. Iako postoje prijedlozi o potpunom ukidanju studentskog rada i osiguranju sredstava za podizanje studentskog standarda iz državnog proračuna, prijedlozi nisu isključivo ukidanje i alokacija izvora financiranja već inovativni oblici rada (komparativna analiza zakonodavstva izabranih država članica EU) koja studentima omogućuje obavljanje posla.
U Republici Hrvatskoj postoji jasan stav da unapređenju područja studentskih poslova ne treba pristupiti ukidanjem već reformiranjem postojećeg zakonodavstva odnosno ograničenjem komercijalizacije studentskog rada koja dovodi do preusmjeravanja dihotomije između ugovornih strana (poslodavac – radnik) prema odnosu student – stalni radnik. Potonji na taj način neodrživo konkuriraju za rijetka slobodna radna mjesta kako bi se dalo objašnjenje svojevrsnog rivalstva odnosno natjecanja između ugovornih strana.
Izvori fotografija: Unsplash.com
