Lovro Kostelić je student koji je ljetos nešto više od mjesec dana proveo volontirajući u Južnoafričkoj Republici. Volontersku avanturu započeo je prijavom na volonterski program međunarodne organizacije GVI koja već više od 20 godina okuplja volontere iz cijeloga svijeta u međunarodne programe volontiranja. Ostatak slobodnog vremena popunjava volontirajući u Crvenom križu Opatija te je zaradio titulu najboljeg mladog volontera Liburnije.
1. Nešto više od mjesec dana proveo si volontirajući u Africi preko volonterskog programa međunarodne organizacije GVI. Možeš li reći nešto više o organizaciji, gdje se informirati o mogućnostima za volontiranje koje nude te kako ih kontaktirati?
Ja sam s njima došao u kontakt preko BHV Education koji s GVI-om surađuje već neko vrijeme. Što se informiranja o programima tiče, najbolje je sve pogledati na stranicama GVI-a, ali nisu oni jedina organizacija koja se time bavi. Ima ih još mnogo. Čim se u Google ubaci „volunteering in Africa“ iskače puno organizacija i mogućnosti.
2. Što te potaknulo na volontiranje tako daleko od kuće te baš u ovim izazovnim vremenima? Koje su bile tvoje volonterske uloge tijekom boravka u Africi?
Prije korone bio je plan ići na 2 mjeseca u Kostariku, ali je ona zatvorila granice 3 dana prije mog putovanja i tako je započelo moje volontiranje u Crvenom križu u Opatiji. Imao sam dobra iskustva s volontiranjem u CK Opatija pa sam i dalje nekako imao u planu Kostariku odraditi čim se bude moglo. No, kako je ona cijelo vrijeme bila zatvorena odluka je pala na Južnoafričku republiku koja nije tražila karantenu. Program u Južnoafričkoj republici je program za zaštitu divljih životinja pa su se moje obaveze bazirale oko toga. Pratili smo ih, bilježili podatke, kuda se kreću, koliko jedu itd. U sklopu programa je i pomaganje zajednici, odnosno vrtiću i školi koja se nalazila u blizini našega rezervata. U školi smo učili djecu lošim stranama vršnjačkog maltretiranja, a u vrtiću smo ih zabavljali, oslikali vrtić i napravili im knjižnicu.
3. Imaš li za ispričati neku anegdotu ili posebne trenutke koje ćeš zauvijek pamtiti s ove volonterske avanture?
Zauvijek ću pamtiti sve što mi se dogodilo u tih mjesec dana. Od ljudi koje sam upoznao do sve prirode koju sam vidio. Afrika je definitivno posebna i drugačija od svega što sam do sada vidio. Jedna stvar mi se jako urezala u pamćenje, a to je afričko nebo noću te izlasci i zalasci sunca. Takvo nešto ne postoji nigdje drugdje nego u Africi.
4. Što bi savjetovao mladima koji razmišljaju o ovakvim programima volontiranja? Naime, volontiranje u potpuno nepoznatoj okolini mnogima zvuči zastrašujuće.
Vjerujem da kod mnogih postoji strah od odlaska tako daleko od doma, ali ja sam na to navikao jer od malih nogu puno putujem s roditeljima. Naravno nije isto s roditeljima ili sam, ali jednom kad kreneš vući će te nova mjesta i želja za novim iskustvima. Samo se treba pokrenuti.
5. Aktivan si i kao volonter Crvenog križa. Kakva su tvoja iskustva?
U Crvenom križu volontiram još uvijek i volontirat ću kada god mogu jer s time imam samo pozitivna iskustva. Osmijeh nonica i nonota kada im donesem nešto iz Crvenog križa na poklon je neprocjenjiv.
6. Uz sav svoj volonterski angažman i studiraš. Kako prioritiziraš sve obaveze i organiziraš svoje vrijeme?
Fakultet je uvijek broj 1 na listi, sve drugo koliko se stigne. Tijekom cijelog drugog semestra na prošloj godini planirao se put u Afriku malo po malo i sve se da organizirati.
7. Imaš li kakve daljnje volonterske planove za budućnost, neka nova volonterska avantura?
Ništa konkretno, ali povratak u Afriku je u planu otkako sam se vratio doma.