Za nacionalnu kampanju sadnje stabala pod sloganom „Zasadi stablo ne budi panj!“ malo tko nije čuo. Na njihovoj Web stranici je objašnjeno kako su krenuli 2019. godine kao građanska inicijativa s ciljem da svako zasadi stablo i tako pridonese u borbi protiv klimatskih promjena. Predsjednica, osnivačica te inicijatorica Mateja-Angelina Kramar, govori kako je ideja sasvim slučajno pokrenuta putem društvenih mreža. Cilj je bio okupiti istomišljenike, a preraslo je u nešto puno veće. Preraslo je u kampanju koja se provodi na razini cijele Republike Hrvatske.
Mateja-Angelina objašnjava kako se njezini roditelji bave hortikulturom te uređivanjem zelenih površina te je često kao dijete s njima bila na poslu i slušala njihove priče. Stoga je ljubav prema prirodi stekla još u djetinjstvu. Priča kako nakon osnivanja udruge nisu znali kojim smjerom bi krenuli ili koji im je uopće cilj. No, danas su prepoznati kao krovna i vodeća organizacija za vođenje ekoloških kampanja u Republici Hrvatskoj s fokus temom na sadnju stabala.
„Građanska inicijativa iz koje smo krenuli možda može bolje okupiti društvo, ali to su kratkoročne staze, a mi smo htjeli dugoročni utjecaj na zajednicu.”
Kako bi naučila što više o ovom području, Mateja-Angelina priznaje kako su početci bili dosta zahtjevni s obzirom na to da ovo nije njezina struka. „Odlazila sam na razne edukacije, tečajeve, radionice, akademije, a u cilju da postignem što više neformalnog obrazovanja i što više pomognem i naučim potrebno kako bismo kvalitetno nastavili s projektima” govori u nastavku.
Provođenje aktivnosti
Kao udruga bave se raznim aktivnostima i projektima, no među najpoznatijim su Gradski voćnjak Varaždin te najnoviji program „Grad/Općina/Županija -„Stablu prijatelj!“. Grad Varaždin je prije dvije godine realizirao projekt javnog gradskog voćnjaka te su oni kao udruga dobili pravo upravljanja, održavanja i gospodarenja njime. Mateja-Angelina govori kako moraju redizajnirati voćnjak, ali da je potrebno i redizajnirati društvo i zajednicu koja je oko njega, te objašnjava kako voćnjak vide kao poligon za izučavanje na realnim primjerima s obzirom na to da su svi takvi voćnjaci privatni i ljudi nemaju gdje naučiti kako na zdrav i prirodan način osigurati svoju proizvodnju i biti samoodrživ. Također, planiraju i osnivanje sjevernog permakulturnog centra za izučavanje o agrošumarstvu prema permakulturnim načelima i filozofiji Rudolfa Steinera.
Programom „Stablu prijatelj” prate primjenu rušenja, liječenja urbanih stabala te pokušavaju potaknuti lokalne i regionalne samouprave da više participiraju zajednicu građana. Putem Programa samoupravama ponude 40 ciljeva, od kojih one biraju minimalno sedam, a koji moraju biti ispunjeni kroz četiri godine za dobivanje prvog certifikata, dok program sveukupno traje 12 godina u tri ciklusa. Svaka samouprava koja se priključi u Program nakon četiri godine dobije certifikat od udruge o suradnji sa Šumarskim fakultetom te poduzećem Urbani šumari d.o.o. da su „mlađi prijatelj stablu”, nakon sljedeće četiri godine da su „srednji prijatelj stablu”, a nakon 12 godina koliko traje i cijeli projekt da su „stariji prijatelj stablu”.
„Važno je napomenuti kako i građani daju bodove svojoj samoupravi kroz „Green Review“, koncept zelenih recenzija. Građani moraju potvrditi da su zadovoljni onime što je njihova samouprava postigla kroz projekt.”
Već od samih početaka udruge i cjelokupne kampanje, aktivnosti su provođene na nacionalnoj razini. Mateja-Angelina govori kako im to nije predstavljalo probleme u organizaciji jer su se već na početku odlično organizirali. Svaka županija ima svojeg koordinatora te grupu na Facebooku. Nedavno su grupe podijeli na regije radi lakše i brže komunikacije. „Lokalne samouprave ne djeluju na isti način te ne možeš sve projekte provoditi u svim županijama. Potrebna je autentičnost prema svima, stoga nam ovakva organizacija uvelike pomaže u koordinaciji aktivnosti”, priča Mateja-Angelina.
Važnost ove nacionalne kampanje prepoznala su i razna poduzeća s poslovne scene. Tako su se brojna poduzeća uključila u rad i aktivnosti udruge kao donatori, sponzori, volonteri. Udruga mnogo surađuje s vanjskim suradnicima, profesorima s fakulteta, znanstvenicima, i ostalim praktičarima iz raznih područja. Da nije sve uvijek sjajno i odlično, priznaje i Mateja-Angelina pa objašnjava kako i oni imaju problema kod rotacije ljudi, ili kod teške i komplicirane komunikacije s pojedinim sudionicima u kampanji, ali da unatoč svemu ipak paze s kime surađuju.
„Velika većina ljudi je ovisna o hrani iz drugih zemalja, a koliko toga bismo mogli proizvesti na našem domaćem i lokalnom prostoru. Imamo dovoljno mjesta za sve nas nahraniti, no bitna je pravedna raspodjela viškova resursa i pravilno gospodarenje tlom!“
Svjesnost klimatskih promjena
„Imam osjećaj da se stalno ponavljaju iste rečenice koje se eventualno nadopune novim znanstvenim člankom, no potrebna su konkretna rješenja” govori Mateja-Angelina. U nastavku objašnjava kako su klimatske promjene realne i mjerljive i ne u nekoj dalekoj zemlji, već i kod nas, u Hrvatskoj. No, potrebno je čovjeku na realnom primjeru objasniti kako bi shvatio postojanje problema. „Što znači da nešto napravimo ili kažemo, ako nismo ljudima objasnili kako da oni sami nešto urade i povećaju svoju otpornost i spremnost na nepredvidive ekološke i ekonomske okolnosti. Kome to nije interesu?“ pita se Mateja-Angelina pa nastavlja kako je nužna stalna edukacija na koji način da ljudi djeluju samostalno i održivo.
Objašnjava kako je njihova udruga posebno fokusirana na društvo te su uvidjeli potrebu za educiranjem građana, ali i za njihovom aktivnom participacijom. Smatra kako je direktno djelovanje na terenu najbolji način uključivanja. Stoga oni provode edukacije, okrugle stolove, ali još važnije, provode fizičke radionice pomoću kojih građani direktno uče kako biti svjesniji po pitanju klimatskih promjena. „Svaka promjena kreće od malog pojedinca, a koji onda utječe na druge ljude. Ako je jedna zajednica razvijena u jednoj mjeri, a susjedna nije uopće onda je pitanje kako se mi kao kolektivno društvo razvijamo i razvijamo li se uopće” zaključuje Mateja-Angelina.
