S rastom industrijske revolucije pojavila se potražnja za radništvom i sindikatima. Oko 1850-ih, pokreti diljem svijeta imali su za cilj smanjiti radni dan s deset na osam sati. Na svom prvom kongresu 1886. godine, Američka federacija rada pozvala je na opći štrajk 1. svibnja zahtijevajući osmosatni radni dan, što je kulminiralo onim što je danas poznato kao pobuna na Haymarketu.
Na demonstracijama u Chicagu, u masi je eksplodirala neidentificirana bomba, a policija je odgovorila vatrom. U sukobu je poginulo više policajaca i civila. Nakon toga, civilno suosjećanje s policijom je palo, a stotine radničkih vođa i simpatizera su uhapšene; neki su osuđeni na smrt vješanjem. Poslodavci su ponovno preuzeli kontrolu nad radnicima, a radni dan od deset ili više sati ponovno je postao norma.
Hrvatska je također doživjela tragediju na Prvi maj. Godine 1920. u Puli je tijekom prosvjeda za radnička prava, kada je vojska pokušala zaustaviti prosvjed, ubijeno 7 radnika, a ranjeno 126 radnika. Nekoliko prosvjednika je bacilo crijep na vojsku. Kao odgovor, vojska je dobila zapovijed da počne pucati na prosvjednike. Demonstracije su nakon toga izbile diljem Istre.
Godine 1889. je europska federacija socijalističkih stranaka i sindikata, odredila 1. svibnja kao Međunarodni dan radnika. Do danas je prvi svibnja postao simbolom prava radnika širom svijeta.
Fotografija: Creative Hatti
