Za sve ljubitelje kazališne scene donosimo intervju sa studenticom Hanom Vrbanić koja je završila 33. generaciju škole glume Ri Teatra KUC Kalvarije. Ispričala nam je što se sve dogodilo tijekom ta četiri mjeseca na kazališnim daskama.
Zašto ste odlučili upisati školu glume?
„Gluma me oduvijek interesirala, ali iskreno pravi razlog zašto sam upisala ovu školu je zato što volim pisati i voljela bih jednom napraviti svoju predstavu. S vremenom sam zavoljela i samu glumu, ali prvi razlog je bio taj što sam htjela vidjeti kako to sve izgleda i kako je raditi na svojoj predstavi. „
Koja su bila očekivanja i je li ih Kalvarija ispunila?
„Moglo bi se reći da sam prije Kalvarije imala male probleme s javnim nastupom i htjela sam i to nekako poboljšati, odnosno smanjiti. Kalvarija je ispunila sva moja očekivanja, i više od toga, jer nisam očekivala da ću sklopiti toliko puno snažnih i lijepih prijateljstava i zapravo naći mjesto na kojem se osjećam kao doma, neki siguran prostor. Također sam sigurna da svatko tko razmišlja o upisivanju ove škole glume neće biti razočaran jer u krajnjem slučaju, i ako se ne odluči baviti glumom, definitivno će steći puno drugačijih i dobrih iskustava i znanja.“
Kako bi opisali atmosferu u Kalvariji?
„Sama atmosfera je po mom mišljenju obiteljska. Ja osobno obožavam Kalvariju. Inače nisam baš osoba koja previše voli izlaske, ali obožavam vikendima otići u Kalvariju, pogledati predstavu i ostati nakon jer osim što je to kazalište također se može popiti piće i poslušati muzika.“
Kako ste uspjeli uskladiti Kalvariju s faksom? Je li bilo teško?
„Nije bilo jednostavno s obzirom da škola glume traje otprilike 4 mjeseca što uključuje diplomsku predstavu zadnja dva tjedna. Probe su svaki dan po minimalno 3 sata, tako da nije bilo najjednostavnije, ali definitivno smatram da je izvedivo u slučaju da je osobi stalo do toga, trebaju se poslagati prioriteti. Zahtijeva vrijeme, ali to utrošeno vrijeme može rezultirati nečim dobrim.“
Možete li mi reći nešto o predstavama u kojima ste glumili i kakvi su doživljaji?
„Za sad sam glumila u dvije predstave i također u „Kuc kuc cabaretu“ koji ne spada striktno u predstave nego u kratke skečeve koji traju otprilike 3 sata s dvije pauze po 10 minuta i napravljen je na način da se izvode par minutni skečevi jedan za drugim. Zatim naša diplomska predstava koja se zove „Kad bi samo“ i također „Lucijina priča“. Trenutno radim na jednoj predstavi, naslov ne bih trebala otkrivati – premijera će biti krajem 2. mjeseca i bit ćete obaviješteni o tome. Osim toga s glumom se nisam prvi puta susrela u Kalvariji. Glumila sam i u predstavi tijekom srednje škole u dramskoj skupini.“
Jeste li imali strah od javnog nastupa? Kako ste ga pobijedili?
„To je zapravo vrlo zanimljiva priča. Obično jesam malo tremaš i na diplomskoj predstavi sam se tresla od straha i prvih deset minuta na sceni nisam znala niti pričati, dok recimo drugi dan kada smo glumili istu predstavu nisam osjećala ništa, bilo je kao da vodim normalan razgovor s prijateljicom.“
Namjeravate li se i dalje baviti glumom ili Vam je ovo samo hobi?
„Definitivno bih voljela vidjeti gdje će me to sve odvesti i ako se pokaže da imam potencijala, nastavila bih.“
Jeste li imali poteškoća u Kalvariji?
„Bilo je nesuglasica i razmirica, ali da nije bilo toga ne bi bilo ni puno drugih lijepih trenutaka podrške i potpore koji su uslijedili nakon tih negodovanja i poteškoća.“
Bi li preporučili škole glume i imate li neki savjet za buduće polaznike?
„Naravno. Smatram da stvarno svaka osoba koja je upisala i završila školu glume mogla je nešto izvući iz cijelog tog iskustva. Poznajem ljude kojima je sam pogled na pozornicu bio zastrašujuć i opet su to na neki način uspjeli prebroditi. Ima puno priča gdje je ljudima to na ovaj ili onaj način pomoglo, i što se tiče javnih nastupa kao primjerice prezentacija pred ljudima, a i samog izražavanja. Stvarno smatram da svatko može izvući nešto bilo to na glumačkoj ili nekoj drugoj razini. Ako imate neku ideju što želite postići tamo držite se svoje ideje i cilja, ne dajte se obeshrabriti i dajte sve od sebe jer puno lijepih stvari može uslijediti.“