U cilju ohrabrenja mladih da slušaju sebe i svoje želje, te da rade ono što zaista vole, prošlog smo mjeseca objavili intervju s Borisom Banovićem, modnim dizajnerom i kritičarem. Prvi je to intervju u ciklusu kojim želimo ohrabriti mlade da na primjeru osoba iz javnog života Republike Hrvatske i same ostanu dosljedne sebi i svojim vrijednostima.
Marco Cuccurin, mladi Puljanin s trenutno zagrebačkom adresom, poznatiji je javnosti kao influencer, Youtuber, glazbenik. Profesionalni je vizažist, ali i kuhar koji je sudjelovao i na brojnim europskim natjecanjima. Marco se proslavio šminkanjem na Instagramu te TikToku, ali i svojim prvim singlom „Luda je noć“. U nastavku nam priča o svojim karijernim uspjesima, svjetskim uzorima, ali i otkriva što je najvažnije kod odabira buduće karijere.
Predstavi se našim čitateljima.
Pozdrav čitateljima. Najbolje da kažem prvo svoje ime i prezime, a to je Marco Cuccurin. Bavim se javnim poslom već tri godine. Influencer sam, kuhar, vizažist. Ukratko, puno je tu stvari kojima se bavim. Ali prije svega sam jedan umjetnik koji voli dobro pojesti, koji voli dobro vino, dobre ljude, i voli širiti dobre poruke.
Odakle interes za bavljenje ovom vrstom posla?
Interes za ovaj posao krenuo je od mojih najmlađih dana. Zaista sam bio netko tko je uzimao onaj Vodafone live mobitel i snimao s ta dva mega piksela oko sebe. Uvijek sam pričao i pokušavao nešto blogati kad dijete. Volio sam kamere, javnu scenu. Gledao sam te pjevačke, plesačke emisije i govorio kako ću ja biti u njima. I zaista sam od najmanjih nogu govorio „mama ja želim biti na televiziji“, „mama ja želim biti pjevač“. Tako da je interes krenuo od najmanjeg uzrasta, od moje najmanje dobi i nije zapravo nikada ni prestao sve do danas.
Jesi li tijekom obrazovanja, poslovne karijere ili općenito u životu imao problema zbog posla kojim se baviš?
Tijekom svojeg srednjoškolskog obrazovanja sam ja i krenuo u ovaj posao onako vrlo ozbiljno. Tu je naravno bilo nekih podbacivanja kako to inače ide u tinejdžerskoj dobi, no ja to nisam puno zamjerao jer nisam ni imao razlog zašto bih zamjerio i naprosto je to mene samo osnažilo. Uvijek sam bio osoba čvrstog karaktera i čvrstih snova i ciljeva koje sam si zadao tako da me ništa nije moglo pokolebati. Ali općenito u životu ne bih rekao da sam imao probleme jer zaista smatram da sve ovo radim na jedan pristojan način i da su zato i ljudi prema meni pristojni. Mogu reći da je 99 posto svih situacija općenito u svakodnevnom životu kad sam ja u pitanju meni bila ugodna.
Poznati si influencer, YouTuber, glazbenik, vizažist. Također, radio si i kao kuhar. Koje iskustvo ti je ipak najdraže? Čega se uvijek radi prisjetiš?
Jao što si sad sve nabrojila. Moram ti reći da mi je najdraže iskustvo glazba, biti glazbenik, biti pjevač. Rado se uvijek prisjetim svojeg natjecanja na RTL zvijezdama, RTL zvjezdicama, na Supertalentu. Čak sam se prijavljivao i na The Voice Hrvatska. Moram izdvojiti svoju prvu pjesmu, a uskoro ću raditi i na drugoj pjesmi, odnosno na baladi posvećenoj mojoj majci. Glazbu živim, glazba me često u životu spasila, glazba je emocija i moram je izdvojiti. Naravno, i s kuhanjem imam velikih uspjeha jer sam išao i na europska natjecanja. Kao vizažist također, šminkao sam za razne brendove. Nekako sam ja onaj koji nešto uzme i dok se ne usavršim u nečemu ne odustajem. Tako je bilo sa svime ovim navedenim. Ali naravno moram reći da volim biti i influencer. Od toga živim već tri godine i uživam u tome da ljudi vide moju svakodnevicu onakvu kakva zaista jest, a da pritom ništa ne sakrijem.
Kakve make-up stilove primjenjuješ te gdje pronalaziš potrebnu inspiraciju?
Inspiraciju pronalazim na Pinterestu, ali to je baš za neke ekstreme ako znam da imam neki event, ili nešto slično. A općenito u svakodnevnom životu sam netko tko se voli poigrati sam bez puno krađe tuđih ideja. Uzmem paletu ispred sebe, uzmem šminku koju trenutno posjedujem i jednostavno krenem. I vidim gdje će me to odvesti. Nekad me odvede na toliko prekrasan put i na toliko prekrasne rezultate, a nekad je baš suprotno i zapravo ne napravim ništa. Tako da je ok nekad imati greške u make-upu.
„Inspiraciju najviše pronalazim u svakodnevnom životu oko sebe i u sebi samom.“
Koliko ti je vremena potrebno za osmišljavanje novog make-up stila? Na što pritom posvetiš najviše vremena?
Nema neki novi make-up stil koji ja osmišljavam, jer jednom kad se pronađeš u svom stilu najčešće ganjaš njega. Ja sam netko tko voli iznimno prozračne glow lookove. Jako mi je bitan ten. To su neke stvari kojima posvećujem jako puno pažnje. Moram priznati kako sam nedavno bio na eventu gdje su mi prišle Mia Dimšić, Andreja Andrassy i Antonija Blaće i sve su ostale u šoku kako sam se dobro našminkao. A ja sam povukao nekoliko poteza kistom i zaista napravio to na svojem licu za 15-20 minuta. Zapravo sam ja ostao u šoku koliko su drugi oko mene tj. žene bile šokirane. Ali to je valjda nekako to. Tako da bih ja rekao da sam definitivno pronašao svoj touch, svoj način kako to radim, i to je ono što me možda izdvaja u make-up svijetu. No, definitivno posvećujem puno, puno vremena tenu. Iznimno mi je bitno da ten uvijek izgleda jako zdrav, i moram priznati da to potvrđuju ljudi koje našminkam, ili ljudi koji vide mene našminkanog. To je onda meni najveći uspjeh i najveći kompliment. Da znam da sam na dobrom putu i da nešto dobro radim.
„Kad pronađeš sebe, svoj stil, onda ga ne mijenjaš nego naprosto usavršavaš i tako postaješ dobar u svom poslu.“
Koliko se u Republici Hrvatskoj prate europski ili svjetski trendovi te jesu li oni dobro prihvaćeni kod nas?
Pa zapravo kao i sve, Hrvatska ima velike pomake, tako i u make-up trendovima i svjetskim trendovima općenito. Mogao bih reći da se prihvaćaju i kod nas, ali ne nužno u svakodnevnom životu. Svi ti svjetski trendovi, kad govorimo o njima, oni su za magazine, za modne revije, za evente. No, realno ako pogledaš u svakodnevnom životu, nećeš baš primijeniti graphic liner za odlazak na popodnevnu kavu. Tako da mogu priznati da Hrvatska lijepo korača i da možda konačno osjećam neki pomak pri praćenju nekih trendova, no opet ću reći da mi uvijek kaskamo i trebat će nam još 10-15 godina da možda uhvatimo taj vlak do kraja.
Pronalaziš li ti uzore u svjetski poznatim vizažistima? Koja su to imena i zašto?
Nemam konkretno neke svjetske uzore. Uzor se nekako trudim biti sam sebi sa svojim napretkom, s pomakom u svakoj godini koji napravim. Uzor mi je obitelj, moji prijatelji, moja okolina. Eventualno kolegice vizažistice. Volim pronalaziti uzor u nečem što mi je taktilno, što mi je tu, što mi je prisutno. Iskreno, na početku mi je bio uzor James Charles. Smatram da je njegova tehnika zavidna i da jako lijepo radi. Doduše, neke njegove privatne stvari kao karakter mi se možda kasnije nisu toliko svidjele. Ali on kao svjetsko ime i realno vrlo poznat u tom poslu koji radi je zapravo i razlog zašto sam ja u sve ovo krenuo. Razlog zašto sam postao toliko hrabar da povučem kao muškarac kist i na sebe pa i na druge. Izdvojit ću Jamesa za svoje početke, a možda za sadašnjost mogu izdvojiti Nikkie Tutorials koju sam i osobno upoznao prije nekoliko tjedana u Milanu i oduševio se njome. Žena je svjetska u svakom smislu, a o tehnici ne moram ni govoriti. Zaista izgleda i uživo kao porculanska lutka, trebam li što još dodati.
Smatraš li da je bolje raditi za drugoga ili imati vlastito poduzeće? Zašto?
Uvijek je bolje raditi za sebe. Pogotovo ako nisi timski čovjek i ako voliš biti sam svoj šef. Možda bih eventualno savjetovao da je na početku bilo koje karijere bolje raditi u nekom poduzeću jer tako stječeš iskustvo i nije dobro odmah se baciti u vatru i krenuti sam. No, kada prikupiš iskustvo i shvatiš da si spreman, onda otvori svoje poduzeće. Kada osjetiš taj neki razvoj u poslovnom smislu onda trebaš definitivno krenuti jer zašto ne. Ja sam uvijek za to da se nekako u nekom periodu svojeg života pokrene i samostalan posao i to uvijek treba pozdraviti. To je hrabrost, ali i mislim da se to isplati ako zaista slijediš svoj unutarnji osjećaj. Kada radiš za neku korporaciju svjestan si da dobivaš mali dio kolača, a ako si sam svoj šef sa svime raspolažeš sam. Vrlo jednostavno.
Koliko je teško ili zahtjevno uspjeti kao vizažist u Republici Hrvatskoj? Koliko je pritom bilo potrebno dodatno se dokazivati?
Reći ću ti da je teško, ali ne zato što je teško biti vizažist, koliko je teško izdvojiti se i biti drugačiji i dati nešto što već nije viđeno. Unazad pet godina pa možda i deset ljudi se puno više šminkaju. Samim time je i sama potražnja za vizažistima veća. A što dovodi do toga da je konkurencija velika i da je jako teško dati ono što već nije viđeno. Ja konkretno mogu reći da je meni prednost to što sam muškarac, a žene vole dolaziti kod muškaraca na šminku i nekako im uvijek više vjeruju. Što meni i laska i drago mi je jer ja nekako imam tu komunikaciju sa ženama koja je mogu reći možda i zavidna, odnosno zavidnih vještina. No, ja sam uvijek bio dobar sa ženama jer su me odgajale dvije žene, moja majka i moja nona i negdje je to ostalo urođeno i usađeno u meni. Ali svakako ću reći da je potrebno dokazivanje, no ne dokazivanje drugima nego samom sebi da možeš, da imaš ono nešto što te čini drugačijim.
Imaš 1000 vizažista u Hrvatskoj, ili možda samo 1000 u Zagrebu. Samo u Zagrebu. I sad ti meni reci zašto ti želiš doći baš kod mene. Danas je jako, ali jako bitan social marketing. Bez toga danas ne možeš pokrenuti vizažistički posao ili općenito bilo kakav brending i ne možeš se izdvojiti. Moram priznati da je meni i prednost to što imam i to neko influencersko znanje, znanje društvenih mreža. Vjerujem kako je u vrijeme kad ja nisam bio još rođen, prije 20 godina bilo puno lakše postati utjecajni vizažist nego danas jer je danas konkurencija zaista velika. Ljudi se šminkaju za najobičniji odlazak na poslovni ručak, pa za sastanke, općenito za rođendane, krizme, svadbe. Ljudi danas općenito više posvećuju vrijeme izgledu, a samim time je porastao i interes za vizažizam.
Što bi poručio mladim osobama koje nemaju hrabrosti raditi ono što vole te odabiru „lakši put“ kod odabira zanimanja?
Poručio bih im da je to krivi put i da ih je vrlo vjerojatno netko u udobnosti doma naučio tako. Žao mi je ako je tako jer treba uvijek slijediti svoje srce pa premda zaista u tom trenutku bio svjestan da je to teži put. No, teži put će kasnije postati lakši. Ako je to tvoj put onda je on vrijedan i to je onda ono što ti trebaš slijediti. Ja sam netko tko nije nikada slijedio lakši put. Još u osnovnoj školi su mi govorili: „Marco prosjek ti je 5.0 pa upiši gimnaziju. Nastavi obrazovanje. Ti to možeš, ti to trebaš.“
Da, nitko nije rekao da to ne mogu, ali pitanje je bilo jesam li ja to htio, a nisam htio. Oduvijek mi je kuhanje bila velika ljubav. Gledao sam na kuhanje kao na jednu umjetnost. Ne žalim danas za time i moram priznati da bilo tko, tko ima želju i ljubav prema nečemu treba slijediti tu ljubav i želju. Jer ljubav na kraju dana zaista pokreće sve, pokreće cijeli svijet, i ako ti nešto voliš ti ćeš na kraju postići u tome uspjeh. Tako da poruka dana je da slijediš snove, slijediš srce, slijediš ljubav prema tome nečemu što gajiš, a lakši put pusti za neke druge. Eto, to bih ja rekao.
Izvor fotografija: https://instagram.com/markomarkec3?igshid=YmMyMTA2M2Y= i https://www.facebook.com/profile.php?id=100070881257723
