Koronavirus okovao je svijet. Opustošene su ulice, trgovi, ne čuje se više smijeh na dječjim igralištima, a u školama, na fakultetima, u kazalištima, kinima, knjižnicama, koncertnim dvoranama i kafićima je mrak… Mračna je i naša svakodnevica, koja se u svega nekoliko tjedana potpuno promijenila, pa čitave dane provodimo u kući, zabrinuto pratimo vijesti i slušamo o crnim statistikama oboljelih i umrlih kod nas i u svijetu. Mediji nas informiraju o brojevima za psihološku pomoć jer, sasvim razumljivo, ovakva situacija kod mnogih izaziva anksioznost, strah, zabrinutost, a u najtežim slučajevima i paniku.
Ovih dana, da me smiri i utješi, tata mi je otkrio jednu zanimljivu metodu ublažavanja straha rekavši mi kako u teškim situacijama često zamisli nešto još mnogo gore i strašnije, pa mu onda aktualni problem izgleda puno manji. Zanimljivo… Da, doista, kako uostalom kaže i jedna poslovica: „Od svakog zla postoji i ono gore.“, a to gore, neusporedivo gore od koronavirusa, zvalo se kuga, kolera, španjolska gripa i stoljećima je „sijalo smrt“, ubijajući milijune nevinih žrtava širom svijeta.
Najzloglasnija od svih svakako je tzv. „Crna smrt“ ili kuga koja se pojavila 1347. godine i odnijela oko 200 milijuna života, samo u Europi umrlo je dvije trećine stanovništva! Kugu su vjerojatno donijeli trgovci iz Kine u zapadnu Aziju, noseći krzna zaražena buhama koje su prenosile bolest. Pomoću talijanskih trgovaca stigla je u Genovu, Messinu i Veneciju, pa su ta tri grada prva počela osjećati posljedice crne smrti. Brzo se proširila po čitavom svijetu uništivši svakodnevni život i nadu. Nitko nije bio siguran za svoj život, mnogi su vjerovali da je došao smak svijeta. Simptomi su bili strašna glavobolja, popraćena znojenjem i groznicom, uz karakteristične gnojne otekline pod pazuhom, na vratu i preponama. Smrt u velikim mukama u roku jednog ili dva dana, bila je gotovo zagarantirani ishod bolesti. Kuga je ubijala takvom brzinom da su se kopale velike jame u koje su se bacale žrtve, a one za koje nije bilo mjesta ostavili bi da istrunu na putu.
Život je bio potpuno uništen, zdravi su bježali od bolesnih, roditelji su napuštali djecu, polja se nisu žela, a o stoci nitko nije brinuo. Liječnici nisu znali uzrok bolesti, ali vjerovali su da se prenosi zrakom, pa su mnogi otišli u izolaciju, poput izvjesnog Marokanca Ibn Abu Madyana koji se zazidao i odbio otvoriti kuću dok kuga nije prošla. Lijeka protiv crne smrti nije bilo, no mnogi su ga tadašnji narodni liječnici pokušavali pronaći, a najpoznatiji pripravak bila je mješavina od desetogodišnje melase, pomiješana sa sjeckanim zmijama, vinom i šezdeset drugih sastojaka. Možda najbrutalniju naredbu u to vrijeme izdala je gradska vlast talijanskog Milana u kojem su se vrata i prozori onih kod kojih je ustanovljena bolest odmah zazidali te su tako oboljeli zajedno sa ostalim ukućanima ostavljeni da umru. Možda je to i razlog zašto je baš na tom području bilo bitno manje zaraženih nego u ostatku Europe. Ipak, do 1352. godine najgore je prošlo. Iako je trajala pet godina, crna smrt ostavila je nesagledive zdravstvene, društvene i ekonomske posljedice od kojih se svijet oporavljao idućih 150 godina.
A ako nam je kuga ipak jako daleka, Španjolska gripa, koja je harala od ožujka 1918. do ožujka 1920. puno je bliži primjer. Samo u Hrvatskoj od te bolesti umrlo je preko 100 tisuća ljudi, a u svijetu zapanjujućih 100 milijuna! Kao i kuga bila ja izuzetno smrtonosna, a zanimljivo je da je najviše pogađala mlade ljude, u dobi od 15 do 40 godina starosti. Putem tadašnjih dokumenata i arhiva tiskovina iz tog doba vidljivo je da su u školskoj godini 1918./1919. u Hrvatskoj u dva navrata zatvorene škole, ograničen javni prijevoz te su zabranjena društvena okupljanja.
A kolera? Ta je pak pošast kroz povijest izazvala sedam epidemija, a najgoru tijekom 19. stoljeća, kada su je iz Indije u ostatak svijeta, kao i kod kuge, proširili trgovci. Zvali su je „Plava smrt“ jer se bolesniku na koži pojavljivala karakteristična nijansa plave boje. Najstrašnije je što je izazivala smrt svega nekoliko sati nakon pojave prvih simptoma, a ubila je kao i njezine „sestre“ milijune ljudi. Nisu to jedine epidemije koje su se pojavljivale kroz povijest, ali su svakako one najstrašnije.
I, bojite li se još uvijek koronavirusa jednako kao i prije čitanja ovog teksta? Nadam se da je eksperiment uspio i da je strah sada, nakon čitanja o tri strašna „jahača apokalipse“, ipak nešto manji! Pa, iako se korona u usporedbi s kugom, kolerom i španjolskom gripom čini kao šala, ipak budite oprezni i odgovorni kako bi ova noćna mora što prije završila, a mi se vratili dobroj, staroj svakodnevici, druženju na faksu, ispijanju kavica, izlascima… A dok se situacija ne smiri, učite, pijte virtualne kavice s prijateljima, gledajte filmove ili činite ono što vas veseli, ali svakako OSTANITE DOMA!
- Slike preuzete sa: Pixabay
- Povijesne činjenice preuzete iz enciklopedije: ” When, where, why and how it happened”, The Reader’s Digest Association Limited, London 1993.
