G.D. Leizer pseudonim je riječke spisateljice koja je objavila već nekoliko romana, a gotovo sve je rasprodala, što nam daje do znanja da se njezini romani itekako čitaju, iako je odlučila ostati anonimna.
Za početak, možete li reći zašto ste se javnosti odlučili predstaviti pod pseudonimom i objasniti njegovo značenje?
Pišem jako dugo, oko dvadeset godina sigurno, a sada imam trideset i tri. Kada sam otkrila Wattpad činilo mi se prikladno da konačno objavim barem jednu od svojih knjiga, a na toj platformi općenito svi autori pišu pod pseudonimom pa sam i ja pokleknula tom trendu. Što se tiče značenja mog pseudonima, to je ustvari jedna jako duga priča, pomalo šaljiva. Naime, moj prvi pseudonim bio je Drimerka. Prezime mog prvog lika glasilo je Leizer. A s obzirom na to da sam udana, cure koje su me čitale, prozvale su me iz milja Gospođa Drimi. Time dobismo G.D. Leizer.
Koliko mi je poznato, romane prvo objavljujete na platformi Wattpad, a zatim ih tiskate. Što Vas je privuklo na toj platformi i smatrate li ju dobrom za autore koji su tek počeli s pisanjem?
Skinula sam aplikaciju Wattpad na svoj mobitel ponajviše radi ljubavi prema čitanju. Brzo sam se uhodala, ohrabrila da i sama prezentiram svoj rad ondje i dobila time poveći broj čitatelja. Međutim, Wattpad nekad i sad nije isto mjesto, publike je sve manje jer većinom svi radije drže u ruci knjigu, ali svejedno bih svakome preporučila da ondje piše jer time sam sebe reklamira, a danas su reklame jako bitne.
Koliko ste napisali, a koliko objavili romana do sada?
Objavila sam ukupno šest romana, a napisala preko trideset. Možda i više od toga.
Možete li nam možda opisati proces objave jednoga romana?
Na autoru je da naravno napiše knjigu, zatim pronađe lektora, urednika i grafičara. Potom izdavača osim ako ne planira izdavati samostalno. Ja sam dosad svaki put išla preko izdavača pa iskreno ne znam kako to funkcionira kad se samostalno izdaje, no čula sam da nije komplicirano.
Kakve su tematike Vaši romani?
Držim se romantike i erotike. Bez toga nema mojih priča. Ali volim skakati po podžanrovima. recimo tabu, triler, dark, krimić… Rekla bih da svaka moja romansa ima primjese navedenog.
U čemu (ili u komu) pronalazite inspiraciju?
Inspiracija živi u mojoj glavi, u svakodnevnim dešavanjima oko mene, a najčešće se aktivira dok nisam blizu laptopa pa si pišem natuknice na papir, mobitel ili što već taj čas imam pri ruci. Jesam maštovita, ali sam jako zaboravna. Ako ne zapišem, ode ideja pa-pa. Ponekad me za neku temu zavedu možda pjesme, ali to se jako rijetko dešava i ne bih rekla da me inspiriraju previše.
Koji Vam je od Vaših likova draži, Diego ili Hans? Zašto?
Hans će uvijek biti moj broj jedan. Mogu voljeti Diega ili Lazara koji krajem godine ide u štampu, mogu voljeti nekog novog lika kojeg ću tek stvoriti i on može biti u svakom aspektu najbolji, no Hans će mi svejedno uvijek biti prvi. Ne znam to objasniti, ali on je po meni za sve ostale moje likove, institucija. Gledam ga kao da je svima njima otac, a oni njegovi nasljednici. Jednako dobri, no zna se tko je glavni.
Koliko vremena u prosjeku potrošite na pisanje jednoga romana i predstavlja li to određeni napor i svojevrsno odricanje (druženja s obitelji, prijateljima i slično)?
Za jedan roman, duljine od oko 400, 500 stranica, treba mi otprilike tri mjeseca. Pišem noću, tako da me pisanje ne ometa ni u čemu.
Čitaju li Vaša djela Riječani ili publiku nalazite na drugim mjestima?
Ima ih i iz Rijeke, ali ima ih ustvari posvuda. Također preko granice. Sve zahvaljujući Wattpadu.
Za kraj, možete li nam reći nešto o svom posljednjem objavljenom romanu?
Posljednji roman koji sam izdala je duologija Kreirana po Diegu. Ovim putem zahvaljujem izdavačkoj kući Innamorata jer je vjerovala u mene i uzela me kao svog autora. Roman je ljubavne tematike, pomalo mračan, ali u suštini ja uvijek gledam da ne nedostaje ljubavi. Već sam jednom to izjavila, ako se ne varam, da je ljubav jača kada nikne iz blata. Takav je upravo odnos glavnih likova te priče, Diega i Isaure. Nikli su iz blata, a ustvari njeguju jednu čistu ljubav.
Foto: Danijel Jakšić
