Porast broja stanovnika na 9.5 milijarde do 2050. godine izaziva veliku zabrinutost s obzirom na to da na Zemlji postepeno dolazi do nedostatka poljoprivrednog zemljišta potrebnog za prehraniti sve veći broj ljudi. Iz tog razloga sve više jača potraga za novim rješenjima za proizvodnju hrane jer je oslanjanje na tradicionalnu poljoprivredu postalo riskantno.
Kao rješenje i moderniji oblik uzgoja hrane pokazala se vertikalna poljoprivreda (VP). Ona se razlikuje od tradicionalne poljoprivrede po nekoliko obilježja:
a. Način uzgoja je vertikalan.
Dok se dosada uzgajalo horizontalnim putem tj. u dužinu (npr. njive), VP uzgoj se odvija u visinu, vertikalno. U zatvoreni prostor stave se visoke police i tako se proizvodi na više katova – na taj način omogućeno je da se na puno manjoj površini uzgoji puno više hrane jer se uzgajanjem u visinu ne zauzima toliko poljoprivredne površine koliko tipičnim uzgajanjem u dužinu.
b. Uzgoj u zatvorenim prostorima.
VP proizvodi se u zatvorenim prostorima kao što su visoke zgrade, tvornice i skladišta iz razloga jer onda hrana ne ovisi o vanjskim uvjetima kao što su kiša, snijeg, sunce i sl. već je cijela proizvodnja potpuno umjetna i kontrolirana.
c. Pomna kontrola svega.
VP reducira potrošnju vode na način što se sve hranjive tvari i voda koju korijenje ne apsorbira recikliraju umjesto da se izgube u sustavu. Time stalno ista voda cirkulira kako bi se smanjilo bacanje vode. Kontrolira se i osvjetljenje koje je potrebno biljkama za fotosintezu pri čemu se koriste 24-satna LED rasvjeta i solarni paneli.
Prednosti VP
Budući da se većina seli u gradove i mali broj ljudi ostaje na selu, ovaj je sistem donio poljoprivredu u grad – agrikultura je tako postala dio urbanog svijeta što je nekad bilo nezamislivo.
Zahvaljujući lokaliziranoj proizvodnji hrane u gradu, hrana se više ne mora prevoziti na velike udaljenosti čime je VP smanjila kvarenje hrane i troškove transporta.
Nedostaci VP
Problem je što se ne može uzgajati sva hrana, npr. jagode i rajčice. Zato su proizvođači zasada fokusirani na uzgoj samo lisnatih povrća (npr. salate).
Ovaj model zahtijeva skupu opremu, visoku razinu stručnosti i visoku potrebu energije čime iziskuje velike svote novca. Također, jeli bismo hranu koja je dobivena neprirodnim putem.
Izvor fotografija: Pinterest
