Biljke su stalno pod napadom raznih predatora – sitnih gljivica i bakterija, lisnih ušiju, gusjenica i skakavaca, ali i velikih životinja kao što su koale, kornjače i slonovi. Svi žele dospjeti do biljke kako bi dobili vodu iz njihovih lišća, vitamine i sjemenke odnosno hranu.
No, biljke su spremne vanjskim i unutarnjim naporima da postanu manje privlačne i odbojne ovakvim predatorima kako bi preživjele.
Na koji se način brane?
Primjerice, kopriva otpušta razne toksine zbog čega nas peče kada ju taknemo. Za neke vrste životinja i biljojeda kopriva uzrokuje bol tek nakon nekoliko trenutaka tj. nakon prvog zagriza. Takav osjećaj imamo i mi kada jedemo špinat, kivi i ananas upravo iz razloga jer ova vrsta hrane proizvodi sitne igličaste kristale koji se zovu rafidi i koji izazivaju reakciju na našim nepcima i u našim ustima.
Uloga rafida je primarno obrambena jer uzrokuju male ranice u ustima predatora koje potom kreiraju otvore za toksine.
Nadalje, kora koja prekriva deblo drveta puna je lignina (glavni sastojak drva) koji poput cementa povezuje vlakna u vrlo čvrstu strukturu što čini koru izuzetno teškom za žvakanje, a samim time i izuzetno odbojnom predatorima.
Neke biljke, poput kaktusa idu korak dalje jer imaju izuzetno bolno kreirane strukture, a pod time podrazumijevamo trnje i bodlje koje biljka ima i kojima se biljka brani. Uz kaktus, dobar primjer je i ruža.
Rajčice se od insekata koji žele isisati sok iz njihovih lišća brane tako da otpuštaju miris odnosno smrad koji odbija insekte. No, najzanimljivije od svega je to što rajčice, kada bivaju napadnute, istovremeno brane sebe i signaliziraju drugim rajčicama u blizini da je opasnost blizu kako bi se i one obranile. Tako sve rajčice u blizini počnu otpuštati smrad koji odbija insekte.
Biljke pamuk često su izložene napadima gusjenica protiv kojih otpuštaju razne toksine i kemikalije u zrak. Svrha tih toksina je da pozove i privuče parazitske ose koje to registriraju kao signal za pomoć te kada nađu gusjenicu parazitske ose izležu jaja u gusjenici kako bi ju odbile.
Rajčice su tako, zajedno s pamukom i parazitskim osama snažan dokaz da biljke također imaju svoj jezik odnosno svoju razinu komunikacije, a isto tako i razinu kooperacije.
Izvor informacija i fotografija: YouTube, kanal TED-Ed
